Iskreno Vaša

Sto se tice dushe, meni je bitno da ja znam sta imam u sebi a vidis li to ti, ili bilo ko drugi je sasvim nevazno...

03.07.2007.

Aksam

Eh da covjek moze putovati u proslost... Ja bih otisla da moje nane, kad joj je bilo koliko i meni godina. Rekla bih joj kako zivim, i kako ce ona zivjeti. Tako me zanima sta bi ona mislila o svemu tome. Njoj nije bio potreban telefon, ni tv, ni masina za sudje, ni ipod, ni cell sa live tv, ni auto, ni mikrovalna, ni ice maker, ni nista bez cega danas rijetko ko moze zamisliti svoj zivot.

Njoj kad je trebao puter, pravila bi ga sama, kad joj zatreba jaje, ode do kokosinjca da uzme, kad joj je trebalo mlijeko, za to je imala krave... Svako vece je podkuhavala hljeb, i svaki dan (ljeti) bi ga u mutvaku ispod saca pekla. Svaki je dan cistila, i kuvala, slusajuci Dzerdan, a na njemu raspjevani Safet, Himzo, Hanka, i mnogi drugi koje ja i ne pamtim mozda, ali se pomalo sjecam muzike, ono klasicni folk. Prozori otvoreni, a vani suncano i vedro, a opet nije vruce, cist planinski zrak, ma ljepota na zemlji. Sve se isklofa, sve istrese, pomete, obrise, oprasi, opere, oriba, istrlja, ma sve skripi, ustirkano, zategnuto, pod konac, bas onako kako bi to ona a i tetka lijepo umjele. Onda rucak, pita rumena ko' cura, pa kisalo mlijeko, pa piletina sa krompiricima, pa trhana, pa kajmak, ovciji masni sir, pa torotan, mlacanica, suho meso, potkriza, puna sofra svega. A onda velika tepsija razvaruse. Pa nam nana razmuti serbe, i to ono od ruza iz prozora... Dok si trepno sve nestalo... Onda posklanjamo, operemo, istresemo i sredimo, pa posusimo i sjednemo. Pa kahva dok se  vani na sporetu, kvrcka grah za veceru, mene radi. Zna nana kako ja volim njen grah. Niko na svijetu mu nije bolji maistor od nje ni musterija od mene.

Kad bi se pokosilo i osusilo sjeno te bilo spremno za kupljenje... Pa kad se nakon jednog takvog dana umoris, a ono ni pola nije gotovo, pa vakat rucku (u mnogim slucajevima sam ga ja donosila). Svi posjedaju pod najveci hlad, prostre se bijeli stoljnak na travu... svi zedni, a voda sa Studenog Vrela tek donesena, reze grlo kad je pijes. Na stolnjaku svjez hljeb, jos vruc, punjene paprike zapecene ispod saca, salata od paradaiza, paprika, krastavice, luka, mladog luka, poslana i dobro hladna... onda riza sa krompirima i krilcima, tikvenjaca i burek od sjeckanog mesa, pola jedne pola druge u tepsiji, iz njih se pusi. Onda hladna mlacanica, pa i dzilitusa (neki je zovu uzljevak, a mnogi i lezibaba), pa kljukusa sa kisalim mlijekom i bijelim lukom i poprskana dobro uprzenim puterom, mmmmm... Kako poslije toga cigara legne.

Pa onda pred zalazak sunca, vec kad se zavrsilo sa stogom, polako kuci, a ono tamo u avliji ceka kafa, i serbe, i hladna voda. Daidja sjeo, a nana sipa kajmak s kahve u fildjane...Svi umorni al zadovoljni s poslom koji se uradio. Zeljanica tek iz sporeta izvadjena mirise...nana je jos malo varenikom zalila da omeksa, iako nema kud vise omeksati, pecene pole na stolu i mladi ovciji sir, a vidim pokrivena tepsija u magazi, u njoj kadaif sa grozdjicama i sjeckanim orasima. Pored tepsije nekoliko ovecih dubokih tanjira sa sutlijom posutom sa malo cimeta, za dedu, on voli sutliju. A ispod saca se pece teletina, mlada, tek od jutros, dedo iso komsiji pomoci oko kurbana, pa covjek mesom platio, bas domacinski. uh mirise i dovde, u ovoj zemlji u ovom vremenu, iako je bilo mnogo godina ranije... zao mi se probuditi iz maste...

Pa u rani aksam, onako svjeza iz kupatila,niz Potkulu kod Dine... Tamo oni tek veceraju, puna sofra po obicaju, zovu me a ja tek jela, al nemozes biti bezobrazan, te malo uzmem, fina ona sirnica ko dusa, pa pogaca, (a ja volim pogacu), pa kalja, ona kad se kupus i govedjih rebara razbole, ali nema gdje,pa uzmem limunadu samo da saperem. Onda se spremimoi poce se omladina skupljati... jedno dvoje, sedmero... Odose starci kod starih malo da posjede. Puna soba nemas gdje iglu zabosti, shto  momaka shto cura...smjeha i prepucavanja, pa simpatisanja jedni drugih, pa zezanja, podbadanja, zapitkivanja, prica, a onda dodje Deda (jedan stariji momk koji je dan danas neozenjen Senad i koji je jos uvijek isto mlad sada kao i prije deset i dvadeset godina) kad on dodje, ustaje se nek Deda sjedne na seciju. Njega je uvijek sva omladina postovala, a omladina se mjenja, zene se i udaju a novi odrastaju, samo je on uvijek tu, niti se stara niti se hara sto bi se reklo. I vakat ici kuci. Mene bi obicno moj rodjo otprati do kuce ako nema niko da ide uz Potkulu eto da me nebi kakav cuko prepao.

Sutradan smo sjelili vani. Dina je nesto spremala pred mrak na starom fijaker sporetu u basci, te smo tu sjedili. Bilo je dosta mladje raje, mladjih od mene koja se nisu skupljala na sjelu, ali bi predmrak kad sunce sjeda tako bili slobodni pa ako bi mene nasli, nekako su voljeli slusati i zapitkivati. Tad sam jos imala sluha za pjevanje i cesto sam ih tako zabavljala sa starim pjesmama koje nisu nikad culi (starogradske pjesme i stare sevdalinke). Pricala sam im o svemu, price, knjige, sta sam vidjela, gdje sam bila...njima je sve to bilo interesantno, ko' kad su to seoska djeca, koja ako su koji put sa babom bili u gradu to je to. Njima je sve bilo novo, cudno, strasno, nevjerovatno, cak i vokmen, koji sam tek bila dobila, i koji bi u roku od pola sata poceo da zavija jer je baterija oslabila, i koji me je taako nerviro. Eeeeeee, koja su to vremena bila...

Iskreno Vaša

A ovdje su moji recepti:





Poslastice



Sign by Danasoft - For Backgrounds and Layouts




Broj Posjeta
563932