Iskreno Vaša

Sto se tice dushe, meni je bitno da ja znam sta imam u sebi a vidis li to ti, ili bilo ko drugi je sasvim nevazno...

21.03.2017.

Evo mene opet, dosla da vas vidim...

Sjecate li se onog davnog HIT-a od Jasmina Stavrosa??? -jok nisam ni ja... al me uvijek podsjeti na ono ljeto na Borackom jezeru kad sam prvi put obukla bikini u kojem sam se stidila starijih osoba i kad sam prvi put probala da se nasminkam (nisam ni dan danas sigurna da li sam licila na pristojnu djevojku ili curicu koja se nasminkala, al sam sportila nausnice mega proporcije koje bi danas izgledale prilicno ugledno glede sta se nosi danas)... danas je normalno da imas ljubicastu i zelenu pomjesano sa plavom (i ne mislim zutom vec PLAVOM bojom kose)... da ne spominjem tetovaze i sta se sve moze pearce/probusiti (necu tu ni ulaziti)...

dakle, nebitna pjesma, al je drecala svugdje tog ljeta... i sta se desava... nista, moj zivot isti ko prije... radim, ljudi radim, ko ne radi ja mu zavidim al opeT volim da si priustivam razne komfore i to zahtjeva novce... dakle radim... moj boss je mali covjeculjak koji ima problem sto jemali... ima zenu koja ja malko VISLJA od njega, cak sam i ja... tip je indijac... zalila sam se ja na njega i prije... nisam dobila povisicu radi njega, a doslo mi je da sam u top 25 postotka u firmi sto se tice precizno SVEGA bitnog... mislim da ga mrzim... pokvaren je i bezobrazan, iz nekog razloga me mrzi al ne volim ni ja njega mada nikad nisam bezobrazna prema njemu... no ima sve svoj kraj... doci ce i njegov pa ce da osjeti na svojoj kozi kako je biti u sranju... necu daviti o njemu mada imam inspriacije...

znate kako se "damu" ne treba pitati za godine... ja sam feminist... ne ona sto to koristi kao shtap da izudara druge zene, radije kao ona sto zastiti zene od bezobraznih ljudi koji ne tretiraju zene ravno kao muskarce... namjerno nisam htjela reci ravnopravno jer je to skoro pa nemoguce... u svakom slucaju, mene narocito nerviraju zene koje nece da kazu svoje godine... mene nije stid mojih 42... uvijek ce biti i mladjih i starijih zena od mene, sta je tu je... ponosna sam na svoje godine, a u ostalom kako mogu da sakrijem i zasto bih to radila uopste??? imam sina od 22 koji lijepo i kulturno zivi sam u svom apartmanu, placa svoje racune, ja zivim s muzem i mojom macom... da izgubili smo psa, ona je morala biti uspavana na zalost i umalo nisam umrla za njom... prije 4 godine je uspavana... prosle godine sredinom Januara sam otisla da vidim da usvojim macu... htjela sam nesto sto me nece podsjecati na moju Puckey, gledala sam mace, zanimale su me narandzaste macke, trazila sam svog Garfield... al mi je oko stalo na jednoj majusnoj bolesnoj maci koja je ostavljena jer ljudi koji su je imali nisu htjeli da plate da se lijeci... ja sam to platila, i mada su mi rekli da nece prezivjeti, odnjela sam je kuci... drugi dan je ozivjela kao da se ustala iz mrtvih... pocela da mauce, da skace i da trci svuda okolo... od tad jos nije vidjela veterinara :)

Sve je dobila sto treba, hrana joj odgovara, nema nikakvih problema i ja je malo je reci obozavam... Neven dodje sedmicno jednom ili dva puta i on je jednako voli jer je spavala u njegovoj sobi prije nego se odselio....

Odselio se, i ja sam mislila da ce mi nesto biti, al covjeku je bila 21 i ima svoj zivot te zeli da uziva, ja sam se pomirila s tim da je svoj covjek i da ne zeli da djeli svoj prostor... neka djeca idu svojim putem, ne zelim da smetam mada ga nikad nismo pritiskali ipak je morao da pazi na neke stvari, ovako moze da se opusti sam u svome bez da polaze racune ikome :))

u glavnom ZIVA sam jos, 42 mi je godine, ne stidim se njih cak sam ponosna.... ne slavim rodjendane, al to je druga prica...

Iskreno Vaša

A ovdje su moji recepti:





Poslastice



Sign by Danasoft - For Backgrounds and Layouts




Broj Posjeta
747644