Iskreno Vaša

Dobro... Stari ponovo operisan, ovaj put jetra, nakon samo jedan dan vec je izasao iz intenzivne, i sad je stanje dobro... nasli mu metastazirani vrag na jetri i izvadili mu vecinu jetre, sad oporavak i kako kaze teta ili ciko doktor... Ja sam i dalje kako sam i bila, tu i tamo dobro.

Nesto sam zakljcila, ovaj tip sto kuha iz Azerbejdjana (youtube kanal koji sam pomenula da gledam) zakljucila sam da je dobrostojeci gradjanin nekog malo veceg sela i zakljucila sam da je mesar... u pocetku je govorio iskljucivo na svom jeziku a kako je sad poceo da lomata engleski, poceo je da zvuci manje inteligentan... nisam ja rekla da covjek nije inteligentan, samo i dobro pametni ljudi mogu da zvuce smjesno kad pricaju al ne govore dobro tudji jezik... ja se kladim da sam i sama tako zvucala al ako ne ispadnes i smjesan neces ni nauciti govoriti taj jezik. Ja sam imala srecu da sam tad u to doba radila u jednom starackom domu (boK te koliko godina ima od toga) one bakice i dekice nista nisu imali protiv da me popravljaju kad kazem nesto naopako... ne vjerujem da je iko od njih jos ziv... al opet, da se vratim u svoju carsiju, puno bi naroda ne srela kojeg sam redovno sretala... zivot ide, zivot dodje, zivot prodje, i ostanu samo sjecanja kao zlatni novcici koji padaju onako s neba direktno na pamet pa te podsjete na nekog koga vise nema...

Smrt je jedino sigurna... zivi danas, ko zna sta nosi sutra... nekoga zivot i zaobidje, to je tuzno.

POGLEDAJTE!!!!

youtu.be/MGBw3MhCOSE

Morate kopirati da nadjete, sorry!

Kad padate, vrlo je vazno znati ne pasti i totalno promasiti pod, dakle kako bi izgubili svaku sansu od padanja, naucite da letite... ja sam na svoju nesrecu bila losa u tom predmetu promasavanja poda te sam slomila rebro...

Doktori vam tu nece pomoci, ukoliko niste dovoljno lose srece da vam pukne i probode neki organ kao pluco ili nesto drugo, dakle ukoliko je samo lom ili nedovoljno opasan, prosto ce vam propisati nesto protiv bolova a kako sam ja s tim tabletama nikako u dobrim odnosima odlucila sam da podnosim bol, i to je trajalo neke 4 sedmice i malo po malo sve manje boli da sad recimo skoro i ne osjetim... al prvi dan, nista, drugi, malko boli, tek sam tako cetvrtog dana znala da sam slomila jedno ili dva... divota jedna...

Pita me ova jedna (u toku zoom konferencije), pa kako si slomila Lebro? Rekoh joj, pa lijepo, kad sam padala, nisam pala na ruku, pa je nisam ni slomila, nisam pala na koljeno, pa nisam ni to zijanila, nisam pala na kuk, pa nisam ni kuk slomila... upitah je da li joj je jasno, ona odmahnu glavom... onda sam bila direktna... pala sam i reborm sam se branila gravitaciji i privlacenju plocica s tim da sam uz put trefila dio umivaonika stranom pomenutog rebra.... i ne mislim da joj je moje objasnjenje bilo smjesno narocito... al meni je njeno pitanje bilo...

U glavnom djeco moja, nauciti da letite sto ranije, isplati se pod stare dane...

Ja sam jedna vrlo dobra vaspitacica djece... mislim koliko je tesko odgajati djecu??? Nekom ocito jeste, meni eto nije bilo... sad ce oni neki reci da lazem, drugi ce mi reci da vjerujem da je moje djete super i tako dalje ali u stvari nije, a neki ce reci da je sta ja znam ili da lazem... koji klinac bi bio meni blog ovako bezimen osim sto se istresem i kazem sta hocu i onda ko hoce da sudi moze da ode u guzicu... u glavnom... meni nije nikakav bog dodjelio djete, a ni genetika mu nije srodna sa tim da bude poslusan, u ostalom nisam bila bas neki fin insan kako god okrenes al sam bila dobra sto se tice biti dobra curica... djevojcica, djevojka, i zena... i majka i sestra i kcer... al majka, to sam bila duplo jace nego ista drugo, opet nisam super majka, imam i ja svoje greske al sam savladala sta da ne radim po MOM licnom modelu kako je meni popustano i pustano, al sam naucila lekcije... djete ne treba pretjerano maziti i odmah drzati u rukama cim krekne, ne treba pretjerivati sa sterilizacijom icega, mislim ne treba opsesivno to raditi... u glavnom heleneise... kakav sam ja vaspitacica muza svog, e pa ocito nikakva... prvo sam bila odlicna, nakon jedno par sedmica braka i kad je skont'o da mu je sav ves u kupatilu na podu gdje ga je uporno ostavljao nakon tusiranja, ostao gdje ga je ostavio i nije imao da se bas presvuce kako je htjeo, skontao je da ako ne nauci upravljati ves masinom nece mu se ni sam ves oprati a mama nije tu... ja sam mu potanko pojasnila kako ga ja nisam rodila i nisam potpisala da cu se brinuti o njemu ukoliko nije bolestan, dakle dok nas smrt ne rastavi a ne dok nam ne nestane cistog vesa... desilo se cudo, poceo prati svoj ves... strik nije uspio savladati, al dobro sad, kad smo dosli u muricu, odmah je naucio da ako mu se ves opere i ne ode po njega (zivjeli u apartmanetu pa moras ici da stavis u susilicu ili ce ga neko izbaciti na pod, ili ukrasti, i onda odes da ga izvadis iz susilice jer ce se tamo zguzvati ili biti izbacen kako rekoh na pod)... i onda je to savladao kao i cinjenicu da treba da se brine i o kuci, tako da je naucio na usisivac, rijesio da se ne zali sto odbijam kupiti kosulje i cuda koja se peglaju, a ako hoce da mu to neko uradi ima mamu, a ima platiti chishchenje pa se ostavi i ode po to... u glavnom, kako je sad ovo bolestan, on me iskoristava skroz... nedam se ja, nikako se ja ne dam, al neki dan kuka, nema oraSa... kaze ima samo za nekoliko palacinaka... odem na amazon narucim i dodjose... hajde sad imam super masinu pa je 2 kila oraSa samljeti doslovce 10 minuta, masina je super car, i bas ih samelje, a ne sjebe s' prostenjem... u glavnom od kad je to odradjeno on hoce baklavu... niko nam ne dolazi osim ponekad njegova mama i sestra dakle ko ce tu baklavu da iZJede, ja NECU!!! elem, kuko, i kuko, i onda mi bacio onaj tuzni pogled, haman eno je gotova i zalivena... kao karamela i orasi, lijepa, zalivena sa finom agdom, cjela tepsija, kad je pipnes jedva rastavis kaziprst i palac koliko je ljepljiva i preko kile oraSa a tepsijica ona taman tri dlana siroka.... 3 sloja oraSa, 4 susene domace juHke, a putera pola solje (one od caja)... primila se a na svakoj je pola rijezge orasa (to sam prepisala od ove zene iz Azerbejana koja do dushe ne razvija tanko pa je svaki sloj debela jufka al stavi germu, inace izgleda super pa sam joj oprostila... jedno sto nisam je sarma od svjezeg obarenog kupusa, to mi nikako nece u glavu i odbijam da joj oprostim, al s obzirom da ne trazi oprost, onda smo ravne)...

Ne javljam se, nemam kad, muz, ne poso, lezavanje, gledanje tv i eto ti... al tata me brine, malo sam tamo i novca morala kapnuti, al halal svakom sve, sto ne mogu i nisam, sto sam mogla jesam a mogu i jos... bolje ponekad pomalo nego jednom puno... sta ja znam...

Iskrena... cija nego vasa...

Otkrila sam pecnicu, rernu, sporet, kako god da zovete... gledam onu tamo finu tetu iz Azerbejdjana koja stalno kuha vani i vazda ispod saca ili na sadjaku na vatri... ne pravi ona pite, al uvijek koristi doslovce sve povrce koje joj je dodstupno a muz je tu da dodaje donosi odnosi, sadi i okopava skupa s njom, onda je tu da cjepa drva, lozi vatru, donosi vodu, al u glavnom sve oni sukupa sve rade s tim sto su vjerovatno skupa koliko smo ja i moj muz, pa skoro da ni ne progovore... u glavnom, sta god da kuhaju, od kokosurine neke stare iz sela (vjerujem da su negdje na nekom finom selu mada ne prikazuje seoski zivot, i da je autom sve dostupno jer stalno negdje na livadi ili u sumi, te na proplanku i slicno, kuhaju a sve iste stvari koriste, lonce dzevdzir, ibrik, cudo koje grije vodu koje nemam pojma kako se zove u glavnom vatra ide u sredinu, a voda je okolo, i cuda... u glavnom tu je luk, paprika, paradajz, patlidjan, razni krompir, tikva, mladi luk, bijeli luk, ama sve do kupusa i cuda, i svaki dan je ritual piti caj i necim zasladiti pa makar zasladjenom pecenom tikvom ili ovo nesto sto sam vidjela, orasi, suhe sljive, suhe kajsije i to se navjene na konac i okaci, a ovamo se uzme sirup od necega, kao recimo dud ili borovnice, pa se doda u to ekstra secera i vode, onda se razmuti solja brasna i solja shkroba od kukuruza pa se u to doda da to postane gusta masa kao skoro pa pura, i onda se ti vjenci u to umoce i okace da se osushe pa se skine s konca i izreze i tako servira s cajem)... U glavnom, danas sam ispekla jedno ogromno pilece prso (nemoj da me ko ispravlja, namjerno sam to uradila a sta i da nisam)... u glavnom, fino stavila komadic putera, zacinila mirodjijama, hajde de, dodam pola limunovog soka, i to stavim da se pece na jakoj 23 minuta (izlupala sam pilece pomenuto prso da bude jednake debljine svukud, a ima u istom pa pola kile minimalno), tako da mi je ostalo jos jedno... uz ovo peceno sam ugrijala jedno pola solje (tacnije fildzan ili soljicu vode, stavila ociscene svjeze mlade mohune, i tako ih na pari kuhala jedno 5 min, onda otkrila da voda ispari, dodala komad (2 kasike) putera i izrezala tanko komad bijelog luka, i ostavila na ugasenoj ringli dok se pilecina ispekla... ama ljudi, bolje nego przeno... onda sam napunila paprike s jednostavnim sastojcima... prije sam mozgala, te stavljala samljeveni luk, te bijeli luk, te persun, te bijeli luk te cudesa, a danas sam stavila malo rize, fasirano obicno junece nemasno fasirano meso, jedno jaje, malo vegete, kasiku prezle, izmjesala, napunila paprike (ovdje su dugacke nekakve a ja nikako ne mogu gledati papriku duzine pola metra (pretjerujem al eto) nego ja to prepolovim pa napunim male papricice... onda stavim puter da se istopi, dvije kasike mi je nekako mjera, onda ih preprzim malko onako filovane da se kozica na paprikama oprlji malko i porumeni onda dodam paradajz sos, ili ako je onaj u tubi, razmutim sa malo vode (ne pretjerujem jer necu puno kiselo) malo dodam vegete da saft bude fin, al definitivno nema safta puno jer necu da mi bude vodenasto i necu da moram ikakvu zaprsku dodavati... onda izvadim pojedinacne papricice te im skinem kozicu jer je MRZIM, prosto kao celofan ih ogulim, a sutra skuham krompir i napravim pire koji samo posolim i stavim malo mlijeka i putera a onda cvrcnem puter na tavi da porumeni, a kako su paprike sa saftom onda izrezem komadice putera i stavim po vrhu da se rastopi :) ne pretjerujem al treba se malo pire dozirati s puterom inace bi radije dodala dobru kasiku pavlake u izgnjeceni krompir, al s paprikama radije samo stavim puter...

Odoh, gledam tetu iz Azerbejdjana, ona mi je isto moja tetka :) nekako mi je drago gledati, opusta me, a servira sta god napravi jedan tanjir ili casu ekstra, tako se osjecam kao da sam prisutna :D a i muz isto, kaze i on bi rado da odemo tamo... mozda cak to bude i opcija jer smo nasli neke informacije al trenutna situacija ne dopusta pa ako bude nekad poslije, bude :) laku noc sviraci...

Je jedna prekrasna privilegija. Imala sam malu cuku, volila sam je ko sto se vole pa skoro kao djeca, davno je to bilo, ima evo pa deset godina, a prije otprilike 6 sam isto kao i nju usvojila macu (tako se mislim kaze), odes u organizaciju za nezeljene/nezbrinute zivotinje -uglavnom pse i mace, i platis lijecenje, ustojavanje i ostale troskove za tu zivotinju plus donaciju za one koje se teze usvojavaju, recimo starije zivotinje ili one manje pozeljne, platis, sacekas ako treba za operaciju ili lijecenje ako je potrebno (za moju Puckey sam cekala 5 sedmica skoro ali za Spooky nisam ni sat jer nije bilo potrebe i bilo je hitno da ju se stavi u dom)... i onda vjezbas po internetu trazis i pronalazis sta i kako ako nisi prije imao tu vrstu zivotinje... ja nisam morala mnogo da to istrazujem jer me je nekako zavolila kako sam bila sama (muz u bolnici) te me je nekako doslutno ona usvojila i lezala mi i spavala na ramenu jer je bila pa velicine jedne boce kole... i sad kad je ovolika zna da mi uvali dupe ispod nosa i izlezava se na mom ramenu s glavom objesenom preko ramena a dupetom preko mene... nije ona velika, kad je hladno skupi se u klupko velicine vunice, al kad hoce da se mazi i da joj se tepa i kad se rastegne, covjek bi rekao da imam jaguara ili pumu duzine preko metra... macke kazu da su tecno stanje, prosto se mogu uvaliti u gdje god i da ne viri nista... moja Spooky inace mrzi svakog osim mene, do dushe muza tolerise:) cak ponekad nije ni toliko dobre volje da nas ni jedno ni drugo tolerise...

Prosle sedmice smo kao sto sam rekla rusili neko drvece... nije to ono upalis motorku i opleti, vec kako je tu mreza preko bazena, i bazen i sta sve ne, mora se sve okaciti, pa i odrezani komad krosnje ne padne vec VISI i polako se spusti, al sta vam imam o tome gnjaviti... u glavnom, onda se te grane i drva stave u woodchiiper, to ti je ono kao masina za fasiranje mesa masina samo sto je za drva i vrlo ogromna a radi na gorivo sto hocu reci da je GLASNA... moja mi maca jos nije oprostila stres zbog motorki i tih motokultivatora koji su preglasni za nju... tek je nakon 2 do 3 sata sto to prestane pocela da polako izlazi al me je gledala poprijeko, onako ladno ko Drina u Januaru... Al, oprasta ona, znam ja...

Kako sam spomenula ranije da su mi odrezali pogresno drvo, ono sto sam htjela da se ne dira, ugradili su mi ogradu, to isto drvo samo sto je ni metar visine, i jos 3 sadnice da to lici na nesto kad se gleda i jednu veliku (jer su odrezali i jos jedan shimshir koji je sluzio kao i ono drvo da brani kucu od golf loptica) a to su suvo platili ruku na srce... Umjesto da ja njima platim 5 hiljadarki, platila sam im 3, al je njih kostalo preko 2 s tim sto su doslovce ostali kratki kad se uracuna da su radili pa pola vremena doslovce bez da im je placeno plus troskovi za materijal i sadnice... sta im ja mogu, lijepo sam objasnila a vidjelo se iz prilozenog da ono drvo nije smetnja vec da je odrzavano i to BRIZNO... elem, ima jos posla oko kuce, pa cu s njima da vidim da se to malo sredi....

Muz je dobro koliko moze biti, borim se s njegovim "vrlinama" al sta se moze, vjerujem da i njemu moje "vrline" nekad krenu na zivce... Sin je dobar, pomaze kako i koliko stigne, ima covjek svoj zivot, ne ocekujem cuda, a opet uljepsa mi zivot kad god se javi pa makar i onako bez veze...

Stari treba imati opet oparaciju. Ono nesto na jetri je od 2cm krenulo na 4cm pa se racuna da je metastaziralo al ne misle da je otislo igdje, do dushe ne zele nikakvu kemo terapiju jer svaka bi bila suvishe agresivna za njegove godine pa se konsultuju da to odstrane... kako god, da mi je docekati njegove godine, ja se ni zalila ne bih... al kakve god godine, covjek nakon sto ode, nema vishe, svjetlo ugaseno...

Da mi je... pa, da mi je samo da je sin dobro a sta drugo insan moze da pozeli... sve drugo je, eh, pa bluz mutne vode...

Uvijek sam voljela drvece... cak sam posadila puno istih dok sam bila curica, kao dobrovoljac, kao izvidjac, kao sta vec... jedno drvo koje je moj muz donio s posla u saksiji je bilo vec otpisano jos dok je bilo sjemenka i koje je predstavljalo malu jelku u saksiji koje bi trebala trajati jedno otprilike mjesec dana... on je posadio i zaljevao ispred stare kuce... kad smo ju prodali i kupili ovu novu, prije 15 godina otprilike, on ju je iskopao, bila je jedno metar visine i izgledala je kao dupli bor... jedan korjen dva drveta... sada je ispred kuce otprilike 12 metara ili mozda jos visha, dvije krosnje al je jedno drvo, iako ima dva stabla jos od zemlje al se vidi da su dva stabla... bor je krasan... onda sam imala oslamu (tako ju je tata zvao, Hrust) ispred stare kuce u Hercegovini... ona je sada zamjenjena jednom betonskom gradjevinom koja je na mjestu te aslame (ili ono bi oslame) nebitno, i onako se ne pravim da znam pisati... u glavnom, imali smo i jabuku, redovno se stropostavala svojim plodovima i nikog nikad nije ubila al eto, jeli smo jabuke... onda imali smo shljive koje su bile pa eto nista narocito... lozu koja nikad nije proizvela ni jednu bobu ukusnog gorozdja al je imala FENOMENALAN hlad preko cjele avlije... e pa kod dede je bila visnja, to je opcija tresnje koja nije slatka vec gorka i ciji je plod velika kospica i malo mesa oko iste... u glavnom za sokove i tako to.... e jos jedno drvo, to je vrsta "topiary tree" koja raste i moze se rezati na polukrug ili bas u loptu al je preko 30 godina pa je ne samo mala vec OGROMNA i ona mi je stitila auto od golf loptica koje inace padaju po i oko moje kuce jer je preko puta iste golf kurs... i neki dan smo morali da zaposlimo kompaniju koja je trebala da poreze sve osim 4 drveta, 2 su shrubs koji sthtite prozore i vrata staklena od golf loptica, al i to moje kako sam ga zvala okruglo drvo je koristilo istom... osim hlad jos i zastita koja je meni licno vazna... ja sam bila totalno ljuta... onda sam pogledala po netu i nasla da je to drvo vrijedno nekoliko hiljada plus koliko dugo treba da izraste toliko visoko jer se redovno trimuje u oblik koji pomenuh... u ostalom nije vece nego kad smo mi dosli, al to je i poenta i jos mu ne treba nikakvo zaljevanje ni njega... prosto je tu i to je to... greskom ga odrezase...

LJUTA SAM

Nisam samo ljuta, vec sam toliko BIJESNA da sam u stanju nekoga razderati zubima... pricam sa ovim nasim covjekom koji odrzava vrt, i kaze mi da je drvo vrijedno, osim sto je vrijedno jos je i zastita, jos je i privatnost, jos nam je to drvo drago jer je hm, NASE OKRUGLO drvo... odoh da placem... plakala sam i radi manjih stvari, ja sam iz ovog drveta gledala toliko pticica koji su se odgojili u njemu i odletjeli... plus, nije mu lisce nikad opadalo pa nisam imala ni smece ni nista... ljuta sam, pardon, bijesna...

osjecam se kao jedno obicno govno...

Muz mi je konacno, al KONACNO priznao da je depresivan i da nema zelju da prica o tome... pitao me kako znam, a znam jer ne pominje emocije vec godinama al uporno brani svoje skrivanje emocija i nece da kaze da je depresivan... ja sam depresvina, rekla sam to i govorim... ne krijem... on tek rece veceras.... sad sam toliko sebi uzasna da mislim da je moja greska iako ZNAM da nije... kako god, uzasno se osjecam... boli gore nego kad BOLI...

odoh... nikog nije briga i onako... :(